U 67. godini u Zagrebu je preminuo umirovljeni novinar, publicist i pisac, Joakim Puškaš, koji je veliki dio životnog i radnog vijeka bio vezan za Lipovljane, a potom za Novsku i Stari Grabovac. Rodom je bio iz Petrovaca kod Vukovara iz obitelji rusinskog podrijetla. Rusini su jedan od europskih naroda bez svoje države ili kako je, prema naslovu jedne knjige, govorio sam Puškaš: ”Narod ni otkud”.
Novinarstvom se, surađujući povremeno u više listova i publikacija, bavio veći dio života. Bio je profesionalni novinar i urednik u ”Novljanskom vjesniku” i na Radio postaji Novska, dopisnik Jutarnjeg lista iz Novske, novinar i urednik lista „Lipa“ koji je izlazio u Lipovljanima, odmah po osnivanju Općine Lipovljani. Bio je suradnik ”Nove Dumke”, rusinsko-ukrajinskog časopisa, i šahovskih listova. Novinske redakcije pamte ga kao vrlo savjesnog i odgovornog profesionalca.
Uz rad u novinarstvu, Joakim Puškaš bio je zapaženi autor proznih djela na rusinskom jeziku. U izdanju Saveza Rusina i Ukrajinaca u Republici Hrvatskoj objavljene su mu i dvije zbirke humoreski. Osnivač je i višegodišnji predsjednik Kulturno-prosvjetnog društva ”Rusinka i Rusin” u Zagrebu, a jedan je od 20-tak osnivača Kulturno prosvjetnog društva ”Karpati” iz Lipovljana.
U Lipovljanima je jedno dulje vrijeme, prije demokratskih promjena, bio tajnik Mjesne zajednice i sudjelovao u brojnim aktivnostima, pa i u organizaciji poznate priredbe nacionalnih manjina ”Lipovljanski susreti”. Bavio se izdavaštvom stripova, pokrenuo je u Lipovljanima izdavačku tvrtku ”Kondor”, promovirajući mnoge domaće autore, među kojima su i najznačajniji suvremeni hrvatski strip-autori, Radovan Domagoj Devlić i Igor Kordej.
Kada je krajem ljeta i početkom jeseni 1991. Domovinski rat zahvatio i područje oko Novske, zatekao je njega i njegovu obitelj u Starom Grabovcu. Dragovoljno se pridružio braniteljima Starog Grabovca, dok mu je obitelj završila u progonstvu. Nakon rata, bio je aktivan u nekoliko udruga hrvatskih branitelja.
Posebna strast mu je bio šah, radio je u više šahovskih klubova u Lipovljanima, Novskoj i Zagrebu, stekao status državnog šahovskog suca i, po odlasku u mirovinu, bio instruktor i trener šaha brojnim školarcima u Zagrebu. Jedno je vrijeme, unazad 4 godine, bio i tajnik Hrvatskog šahovskog saveza.
Pokopan je na mjesnom groblju u Lipovljanima, uz vojne počasti, u petak, 17. veljače, u krugu najbližih.
Damir Smetko
Ivan Gračaković