-Rođena sam na Svijećnicu, po noći, a zbog problema na porodu, ujutro, 2. veljače 1923. godine, već sam krštena, jer su se bojali da ne umrem. A doživjela sam, evo, uz Božju pomoć 100 godina – govorila je u četvrtak, 2. veljače, skromno, ali zadovoljno, Marija Požgaj iz Lipovljana, kad su joj gosti došli na 100. rođendan. Njega je u radosti proslavila kod svoje kćeri Branke Karabogdan, uz ostale članove obitelji, unuku, praunuku i šukun unuka.
Slavljenica se posebno zadržala u razgovoru s Nikolom Horvatom, načelnikom općine Lipovljani, koji ju je posjetio te poklonio prigodan dar i veliki buket cvijeća. Nakon čestitanja, slavljenica Marija mu je govorila o nekim detaljima iz svojeg života koji je bio težak, ali uspješan.
Marija Požgaj rođena je u Turopolju kod Velike Gorice, čiji su roditelji bili Marija i Adam Hačić. No, nakon dvije i pol godine umire joj majka, a nju je othranila i na noge postavila baka i djed s majčine strane. Kad je počinjala osnivati obitelj, došao je Drugi svjetski rat, a ona se prisjetila kako je s 19 godina, u visokoj trudnoći, hrabro hodila braniti svog supruga Đuru. On je uhićen u turopoljskoj pilani, ne kao krivac, već kao broj, izabran za kažnjenika kao jedan od svakog sedmog radnika postrojenog u vrstu. Odveden u zagrebački zatvor u Savskoj ulici, prijetila mu je deportacija u logor u Jasenovac. No, trudnica Marija nije se bojala uvjeravati ustaške vlasti i njihovog pukovnika da joj suprug nije kriv i da će ostati sirotinja jer nema nikoga osim bake. Supruga joj spašava lukavstvo, poznanik, i kako ona ističe, Božja pomoć. Nakon te ratne teškoće, živjeli su zajedno 53 godine.
Tijekom života u rodnom Turopolju, gdje je i provela većinu života, rodila je šestero djece. No, sinovi Željko i Anđelko tijekom ratnih vremena umiru kao mala djeca od nekoliko mjeseci, ali ona i suprug Đuro othranili su još dvije kćeri i dva sina. Najstarija kćerka je Zdenka, pa kćer Branka Karabogdan, kod koje živi posljednjih godinu i pol dana. Ima još mlađe sinove Zlatka i Antuna, kojeg od milja zove Tonček. I baš on, koji živi u austrijskom Salzburgu, tijekom razgovora s načelnikom Nikolom Horvatom, nazvao ju je da joj čestita 100. rođendan i pita kako ga slavi.
To je baku Mariju dodatno oraspoložilo, kao i dolazak načelnika općine, za što je rekla da joj je izuzetna čast, i da se tome nije nadala. Načelnik joj je uzvratio da je zapravo njemu i svim ostalim gostima velika čast da mogu njoj čestitati 100. rođendan, razgovarati i družiti se takvom slavljenicom.
A osim načelnika, slavljenici Mariji na rođendan su došli i članovi Udruge umirovljenika općine Lipovljani, vođeni njihovom predsjednicom Maricom Horvat. Stogodišnjoj Mariji otpjevali su rođendansku pjesmu, donijeli joj prigodan poklon, pročitali čestitku i poklonili joj člansku iskaznicu lipovljanske Udruge umirovljenika, pa se zadržali u jednosatnom razgovoru. Dan prije rođendana, prvi je stogodišnju majku u Lipovljanima s poklonima obišao sin Zlatko, koji s obitelji živi u Turopolju.
Na rođendan joj je došao i lipovljanski župnik Tomislav Pavlović, koji je donio lijepu tortu i tako ispunio svoje obećanje da će ju darivati tortom, ako doživi 100. rođendan. Na zaista rijetki rođendan došao je i rođak Ivica Perlić, pa kasnije i praunuka Barbara, a mnogi su zvali na telefon. Sa svima je slavljenica Marija popričala i zahvalila se za dolazak ili poziv na telefon.
Radeći razne poslove, baka Marija naučila se ophoditi s ljudima s poštovanjem. Najduže je, ipak, radila kao glavna kuharica u Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, odakle je nakon 25 godina neprekidnog rada otišla u mirovinu. Cijeli život je vjernica i ide u crkvu, a u mirovini je za to imala još i više vremena. Zadnjih godina ne ide u crkvu i to joj, kaže, jako fali.
Stogodišnjoj Mariji Požgaj nitko ne bih rekao da ima toliko godina. Unatoč teškom životu, još uvijek je vitalna, ne pobolijeva, a pije tek lijekove za tlak. Dane provodi čitajući, uz povremeno slušanje katoličkih radio stanica i obavezno gledanje informativnih emisija, da kako kaže, zna što se oko nje događa. Molitve su također sastavni dio njenog dana, a svakog dana i zahvaljuje Bogu na dugom životu.
Posebnog recepta za dugovječnost nema, ali kaže da je u životu činila samo dobro, pa vjeruje da uz Božju pomoć i obilno činjenje dobroga donosi dug život. Zahvalila je Božjim blagoslovom svima koji su došli na njen 100. rođendan, sretna, jer nije očekivala toliki broj posjeta.
Damir SMETKO
