Čihanje perja skupljenog tijekom godine od domaćih životinja, nekad je bio uobičajeni posao u domaćinstvima našeg područja. Zimi, za dugih noći, čijala bi bila mjesta društvenog događanja po selima, mjesta korisnog posla, a na kraju i mjesto zabave većine žitelja nekog naselja. Danas više čijala nema po našim domaćinstvima, a sjećanje na čihanje perja, već niz godina, organiziraju članice Udruge žena ‘Mlinarice’ iz Piljenica.
Po uzoru na tradicijski posao i običaje čihanja perja, ove godine, žene ‘Mlinarica’ organizirale su ‘Čijalo’ u nedjelju, 8. ožujka, navečer, u Društvenom domu u Piljenicama. U gostima su im bile članice udruga žena iz bliže okolice: Kraljeve Velike, Nove i Stare Subocke, Ilove i Janja Lipe. Sat vremena se čihalo pripremljeno perje ‘Mlinarica’ iz Piljenica, a ostatak vremena žene su se družile, pjevale i plesale uz ‘Prijatelje tambura’, domaće tamburaše koji su ponudili tradicijski ugođaj.
‘Mlinarice’, kao odlične domaćice, a ove godine su im u organizaciji pomogli i članovi DVD-a Piljenice, za sve goste čehanja perja priredile su kolače, čije su recepte već objavile u knjizi grupe autora o Piljenicama ‘Od mlinskog kotača do ivanjskih kolača’. Na stolovima se našlo i kolača čiji će recepti biti tiskani u novoj knjizi, koja je u pripremi, a ‘Mlinarice’ bi voljele da bude tiskana već ove godine. Osim kolača bilo je i suhomesnatih proizvoda.
Po prvi puta gosti piljeničkog ‘Čijala’ mogli su probati, i glasovanjem odabrati, najbolju domaću kobasicu pripremljenu u Piljenicama. Biralo se među 10 odličnih suhih kobasica različite recepture, a najviše glasova dobila je kobasica koju je na degustaciju ponudio Robert (i Zrinka) Rožić. U ime ‘Mlinarica’ Melita Lenička, nagradila je vlasnika najboljeg, ili možda najukusnijeg, suhomesnatog proizvoda domaće proizvodnje, što je poput čijala, također, tradicijski posao i običaj naših domaćinstava, ipak još uvijek puno više prisutan nego čijalo. Poklone su dobili još Damir Kvaternik i Jasnim Mandin, čije su kobasice dobile nešto manje glasova, od pobjedničke, ali još uvijek odličnog okusa za osvajanje drugog mjesta.
‘Čijalo u Piljenicama’ podsjetilo je još jednom na tradicijske poslove i običaje hrvatskog sela, tijekom njegovog razvoja. Kako sela tiho propadaju, a s njima i gotovo svi njegovi običaji, sjećanje na čihanje perja iz negdašnjih vremena, za svaku je pohvalu, a svi gosti s nestrpljenjem će čekati čihanje perja u Piljenicama i iduće godine. (Damir SMETKO)
