Siromašni seljaci uvijek su teško dolazili do novca i nisu ga često imali ni za obavezne, životne daće i potrebe, pa novac nisu mogli darivati nikome, čak ni crkvi, u čast svog zaštitnika. Ali ipak, uvijek su imali svoje životinje, što im je bila garancija opstanka i spašavanja od gladi. Živjeli su teško, i molili su Boga i nekog svog sveca zaštitnika, da bolje žive i da uspješno uzgoje životinje, kako bi se mogli prehraniti, kako bi ih mogli prodati i doći do nešto novca.
Gubitak svoje životinje, ili ne daj Bože, više njih, doživljavali su tragično, jer je to značilo prijetnju za njihov život i opstanak, i patnju u slijedećih nekoliko godina dok opet ne uzgoje životinje. Dobar uzgoj, opet ih je veselio, i stoga su ponizno i sa zahvalnošću zahvaljivali Bogu. I darovali svoje životinje svom zaštitniku i Bogu.
Svetom Antunu Pustinjaku, tijekom pokore u pustinji, uz molitve i gladovanje, prikazivale su se životinje. Stoga je on proglašen za zaštitnika domaćih životinja, kojemu se onda vjerni puk usrdno moli za sebe i svoje životinje, njihov dobar rast i uzgoj, i uspješno razmnožavanje. Uz molitve i zagovore, na dar mu donose svoje životinje, iz zahvale i poštovanja, i zbog daljnjeg uspješnog uzgoja.
U takvim, sličnim okolnostima, rodila se i munta u Kraljevoj Velikoj, drugom, po veličini naselju u rimokatoličkoj župi Lipovljani, čija je povijest postojanja duža od 300 godina i u čijoj se mjesnoj crkvi slave ljetni i zimski Antun, sv. Antun Padovanski i sv. Antun Pustinjak, te sv. Ana i Joakim. I tijekom svakog Antunova, održava se i munta darovanih životinja, koji vjernici daruju na čast svog zaštitnika sv. Antuna.
I ovog je Antunova, u ponedjeljak, 17. siječnja, održana munta, nakon održane svete mise što ju je vodio župnik Tomislav Pavlović. Životinje su nakon mise blagoslovljene, pa je Josip Kovačević, u ime crkvenog odbora, održao muntu, javnu prodaju darovanih životinja.
Na žalost, primjetan je trend, u zadnjih 15-tak godina, da je sve manje životinja na munti. Odraz je to trenutne situacije u Hrvatskoj, u kojoj se poljoprivredom ljudi bave samo nužno, a sela ostaju prazna i bez stanovnika, koji odlaze u druge države trbuhom za kruhom. Na žalost, slično je i u Kraljevoj Velikoj, u kojoj ima mnogo kuća, a malo stanovnika, pa je pitanje, koliko će se dugo i munta, kao tradicijska vrijednost i specifičnost, uspjeti održati.
Po sunčanom i hladnom vremenu, ove godine na munti u Kraljevoj Velikoj, vjernici su darivali, a posjetitelji su mogli kupiti, 20-tak pari peradi, jednog goluba i komad suhog mesa, te dvoje janjadi, koji su na javnoj dražbi prodani po 550 kuna. Sav prihod ide za potrebe mjesne crkve u Kraljevoj Velikoj. Možda bogatija munta bude ovog ljeta, 13. lipnja na blagdan sv. Antuna Padovanskog.
Ono što se godina ne mijenja je okrijepa koju za hodočasnike i sve koji sudjeluju na munti, priređuju žene iz Kraljeve Velike, uz podršku svog Mjesnog odbora. Nakon mise i munte prisutni se mogu okrijepiti kuhanim vinom i čajem, a mogu se osladiti kiflicama ili kolačima. Na blagdan Antunova vrijedi doći u Kraljevu Veliku.
Damir SMETKO
