POSLJEDNJI ISPRAĆAJ TEODORA FRICKOG ODRŽAN JE NA ZAGREBAČKOM MIROGOJU

U Velikoj dvorani krematorija na Mirogoju, u petak, 16. studenoga popodne, uz prisustvo velikog broja, prije svega vatrogasaca, među kojima su bili i oni s lipovljanskog i novljanskog područja, održan je posljednji ispraćaj Teodora Frickog. U 85. godini života, napustio nas je Teodor Fricki, počasni predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, magistar društvenih znanosti i viši počasni vatrogasni časnik, počasni predsjednik mnogih vatrogasnih društava, ali i ugledni društveni djelatnik sve do poznih godina života.

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

Teodor Fricki rođen je 1934. godine u Lipovljanima, a roditelji su mu bili ukrajinske nacionalnosti. Vrlo brzo, 1941. godine umire mu majka Eva, a 1945. godine otac Mihael, kao antifašista, stradao je u jasenovačkom ustaškom logoru. Kao žrtva fašističkog terora i dijete bez roditelja, u Lipovljanima i Novoj Gradišci završio je osnovnu školu. Nakon raznih školovanja, u Zagrebu stječe stupanj magistra znanosti. Radio je na mnogim odgovornim poslovima, a spada u onu grupu zaslužnih Lipovljanaca koji su svojim osobnim angažiranjem mnogo pripomogli razvoju Lipovljana 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća, izgradnji društvene infrastrukture i razvoju gospodarstva i vatrogastva.

Po osnutku Saveza Rusina i Ukrajinaca Hrvatske od 1972. godine član je Predsjedništva Saveza, a od 1985. do 1990. godine obavljao je funkciju predsjednika Saveza, da bi od 2002. godine postao njezin počasni predsjednik. Bio je prvi Ukrajinac zastupnik Republičkog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske od 1963. godine, zatim predsjednik Skupštine Općine Novska od 1965. do 1972. godine, član Odbora Sabora SRH za nacionalne manjine, te član Stručnog savjeta Ureda Vlade Republike Hrvatske za nacionalne manjine od 1999. do 2003. godine. Za vrijeme njegova predsjedanja u Savezu Rusina i Ukrajinaca Hrvatske, 1988. godine, uspostavljena je djelotvorna suradnja kulturno-prosvjetnih društava i Saveza s Republikom Ukrajina. Od 1992. godine potpredsjednik je Društva hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Više od 35 godina djelovao je i aktivno se zalagao za zaštitu i opstojnost ukrajinsko-rusinske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, te na uspostavi prijateljskih veza hrvatskog i ukrajinskog naroda.

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

U radnom vijeku bio je član Predsjedništva Centralnog komiteta Narodne omladine Hrvatske, član Predsjedništva Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, predsjednik Općine Novska, zastupnik Hrvatskog sabora, predsjednik  Republičkog fonda za razvitak privredno nedovoljno razvijenih krajeva Hrvatske, od 1976. do 1985., predsjednik Fonda Jugoslavije za otvaranje novih radnih mjesta u privredo-nerazvijenim republikama i pokrajinama Jugoslavije, tajnik Udruženja bankarskih, financijskih i osiguravajućih organizacija Hrvatske, te generalni direktor Tvornice parnih kotlova Zagreb (TPK).

Pored mnogih drugih funkcija koje je obavljao, ističe se njegovo angažiranje u vatrogastvu Hrvatske. Član je DVD-a Novska od 1972. godine. Od iste godine član je Predsjedništva Vatrogasnog saveza Hrvatske, potom potpredsjednik, te predsjednik Saveza od 1982. do 1984. godine, zatim u 1988. godini, potom od 1992. do 1993. godine. Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice bio je od lipnja 2000. do 28. lipnja 2005. Na Skupštini Zajednice u lipnju 2005. godine Teodor Fricki izabran je za počasnog predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice. Bio je i predsjednik Nacionalnog odbora za preventivnu zaštitu i gašenje požara Hrvatske, te član Međunarodnog tehničkog komiteta za preventivnu zaštitu i gašenje požara (CTIF).

Djelatnost u vatrogasnoj organizaciji obavljao je volonterski, ponosno i s ljubavlju a odigrao je značajnu ulogu za vrijeme Domovinskog rata. Bio je i predsjednik Organizacijskog odbora Vatrogasne olimpijade u Varaždinu 2005. godine. Nositelj je niza vatrogasnih i državnih odlikovanja, među kojima Spomenice Domovinskog rata, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, te Povelju i Plakete s likom Gjure Stjepana Deželića. 

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA