Članove Društva hrvatskih književnika snažno privlači ljepota rijeke Pakre i Piljenica

         Stihovi o ljubavi, o sreći, o ljepoti i o životu, tužni stihovi, ali i vesele rime, još ljepše se čini kad se čitaju u lijepom okružju, uz vodu ili uz šumu. Jednom godišnje, uz Pakru se u Piljenicama sastaju poete iz Hrvatske, i s radošću čitaju svoje radove. Ovogodišnji pjesnički susret ‘Rijeka, šuma, nebo …’ održan je u subotu, 13. travnja, a domaćin su mu bile članice Udruge žena ‘Mlinarice’ iz Piljenica i Ogranak Matice hrvatske Lipovljani.

         U popodnevnim satima u piljenički Društveni dom započeli su pristizati pjesnikinje i pjesnici Društva hrvatskih književnika i članovi ogranka Matice hrvatske. Dočekali su  ih Melita Lenička, predsjednica ogranka Matice hrvatske Lipovljani i Olivera Letvenčuk, predsjednica Udruge žena Mlinarice, sa svojim članovima.

         Na otvorenju pjesničkog susreta zapjevali su članovi MPZ ‘Lira’, kraći program i predstavu izveli učenici Područne škole u Piljenicama, a pjesnike su pozdravili Melitta Lenička i Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika. Sve njih kratko je pozdravio i zaželio im ugodan boravak Tomislav Lukšić, predsjednik Općinskog vijeća općine Lipovljani.

Potom su se pjesnici predstavili svojim najboljim stihovima. Na ovogodišnjoj manifestaciji: ‘Rijeka, šuma, nebo …’ sudjelovali su: Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Mirko Ćurić, dopredsjednik DHK, Božica Brkan, članica UO DHK, Jozo Stipanović iz DHK Županja, Vlasta Markasović iz DHK Vinkovaca, Kristina Semenjuk, Višnja Lovrić Mencej i Jasna Popović Poje iz DHK Novska, Siniša Matasović iz Siska, Esad Jogić iz Zagreba, te Luka Tripalo, najmlađi i najperspektivniji član DHK.

Još su sudjelovali Katarina Brkić iz MH Kutina, Josip Farago MH Garašnice, dr. Senka Rendulić Slivar iz Lipika, Alojz Buljan, Ana Tomac i Miroslav Lovačanin, MH Novska,  Mirko Knjižek i Željka Uhitil iz Lipovljana, te Miljenko Brezak iz Zagreba, dr. Branimir Vidmarović i ostali gosti.

Nakon Piljenica, svi pjesnici otputovali su u Krapje, u sjedište Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje s željom da će svoje stihove čitati na vodi, vozeći se brodom po Savi. No, zbog visokog vodostaja ta želja im se nije ostvarila. Većina pjesnika iz Krapja je otputovala kući, očekujući poziv na novi susret uz Pakru.