Životopis

JKOsnovnu školu je završio u Vinkovcima, gimnaziju s dosta muke, ali je s oduševljenjem polazio studij šumarstva u Beču, uz pomoć krajiške stipendije. Diplomirao je na Visokoj školi za kulturu tla 1879. Bio je jedan od najboljih studenata. Svoju mladost je proživio kao neobuzdani divlji sin prirode. Od jutra do mraka potucao se po poljima i livadama, loveći ribe, ptice, kukce. Dok su drugi đaci učili školske knjige, on je učio knjigu prirode. Započeo je kao pjesnik, a pravo stvaralačko područje našao je u prozi (pripovijetkama i romanima). Otac mu je bio narednik u Vinkovcima, a poslije očeve smrti ostaje na majčinoj brizi. Živio je u Slavoniji i njegovo prozno stvaralaštvo vezano je uz rodnu Slavoniju, koja se rastaje s krajiškim uređenjem i ulazi u gospodarske i društvene promjene (kapitalizam i prodor stranog kapitala) koje utječu na moralni život slavonskog sela. On je pisac slavonske zemlje, pjesnik rada, oštar kritičar malograđanstva, proslavljeni pisac. Čitav život posvetio je slavonskoj zemlji, šumama i oranicama, realno opisujući gospodarske, socijalne, političke i kulturne prilike svoga užeg zavičaja.

Radio je kao šumarski stručnjak u Vinkovcima, Vrbanji, Nijemcima, Županji, Rajiću, Novoj Gradiški i Lipovljanima. Bio je urednik Šumarskoga lista od 1896. do 1898. Napisao je brojne stručne napise: o pomlađivanju posavskih hrastika, o važnosti prorjeđivanja, o uzgoju hrastovih sastojina u prvom razdoblju ophodnje, o naletu jasena u slavonske hrastike, o proračunu vrijednosti hrastovih sječina i dr. Posebno je značajno njegovo službovanje u Lipovljanima od 1885. do 1895., gdje je posjekao i pomladio oko tisuću hektara šuma hrasta lužnjaka, koje danas u okviru gospodarske jedinice nose njegovo ime. Njegove rasprave o šumama, bile su poznate šumarskim stručnjacima iz Zapadne Europe i Rusije. Održan je znanstveni skup 1996., u organizaciji HAZU-a o Josipu Kozarcu kao književniku i šumaru. Hrvatska pošta je 21. ožujka 2006., pustila u opticaj poštanske marke s likom Josipa Kozarca i slavonske šume u obradi akademske slikarice Irene Frantal. To je prva marka u Hrvatskoj posvećena domaćem šumarskom stručnjaku.


Stvaralaštvo

Susreo se sa europskim misliocima, od kojih mu je najbliži bio građanski mislilac Adam Smith, prihvaćajući njegove napredne ideje, ali i zablude. Usvojio je i Darwinove teorije koje je uspješno primjenjivao u šumarskoj struci. Veliko je bilo njegovo zanimanje i za Turgenjeva. Kozarac je u književnoj teoriji poznat kao kritički realist i pripovjedač. Započeo je s pjesmama, koje je August Šenoa pohvalio, ali ih nije objavio. Pokušao je pisati i drame, ali bez uspjeha. Okušava pisati novele, u čemu uspijeva književnost povezati sa stvarnim životom (Priče djeda Nike). Napisao je pripovijetke Biser-Katom, Naš Pilip, Poletarci, Krčelići neće ljepote, Slavonska šuma. U Slavonskoj šumi uspijeva samoga sebe postaviti u samo središte radnje i iznijeti najintimnije misli i osjećaje života. U njoj je dominantan osjećaj ushićenost i zanos za prirodom i njezine prirodne zakone. Divi se skladu prirode, savršenom mehanizmu njezinih zakonitosti, što je nevidljiva poluga života. Hrast smatra vladarom šume, svrstavajući ostala stabla u posebne klase, navodeći da među njima ima i takovih koji moraju drugom drveću naprosto služiti. U središtu njegovog zanimanja bili su i ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama, ali uvijek u društvenom, socijalnom okruženju, koji pod utjecajem zakona ne omogućavaju razvoj sela, ali niti gradova. Kritiku zla koja dolazi iz gradskih sredina i selo, oštro suprotstavlja likove i prilike u kojima su nastali u djelu Mrtvi kapitali. Prepoznaje se izvorni stav autora koji je siguran odakle dolazi svo zlo u Slavoniju, a kod čitatelja likovi i radnje izazivaju uzbuđenje i radoznalost.

U romanesknome opusu izrazito je prevagnula projekcija racionalne analitičnosti, poučnosti i moralke. U Mrtvim kapitalima dominacija je piščeve pouke u strukturi romana, iskazana u djelovanju i mislima Lešića, toliko transparentna da je to djelo u stručnoj kritici redovito označeno kao roman s tezom. Zauzimajući se za gospodarski, socijalni i moralni preustroj slavonskoga sela, što će ogledno posvjedočiti stanje Lešićeva imanja, stranice Mrtvih kapitala nerijetko nalikuju pamfletizirano intoniranim stranicama kakvoga gospodarskoga priručnika. U posmrtno objavljenome i nedovršenome romanu Živi kapitali (1937.) idejni će se model ponoviti: zagovaranje povratka zemlji i njezinoj obradi, gospodarska obnova imanja, napuštanje ispraznosti činovničkoga života i njihova sumnjiva morala i sl. Upravo moralnim devijacijama khuenovskoga društva, napose njegova činovništva, te ljudskom gramzivošću za novcem i karijerom Kozarac je zaokupljen u romanu Među svijetlom i tminom. Zbog otvorene kritičnosti spram struktura vlasti pisac je imao velikih problema i s cenzurom, pa je roman morao pisati jezikom mnogo blažim nego je to prvotno namjeravao. Na planu priče i pripovijedanja Kozarčevi su romani obilježeni »simplificiranim narativnim arhetipom« šenoinske provenijencije, to znači pravocrtnim kauzalitetom zbivanja, sveznajućim pripovjedačem, antagonističkim i komplementarnim aktancijalnim odnosima, crno-bijelom tehnikom u prikazu likova te moralističkim dionicama s pozitivnim porukama. Kozarac je jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca, koji ništa ne uljepšava, secira samo stvarnost i objašnjava samo što ne valja i kako bi trebalo raditi.


Djela

  •     Priče djeda Nike
  •     Tena
  •     Tri ljubavi
  •     Oprava
  •     Biser-Katom
  •     Naš Pilip
  •     Poletarci
  •     Krčelići neće ljepote
  •     Slavonska šuma
  •     Mrtvi kapitali
  •     Živi kapitali (1937.)

 

Josip Kozarac. (2008, siječanj 1). ‘Wikipedija, Slobodna enciklopedija. Dobavljeno 13:59, siječanj 24, 2008 iz http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Josip_Kozarac&oldid=1029417.